F: Možeš li nam otkriti zašto si odabrala zanimanje konobarice? 
Gabrijela: Upisala sam taj smjer zato što mislim da se u tom poslu može puno toga naučiti. Također upoznajemo mnogo ljudi i stječemo puno životnoga iskustva. Naravno da je biti konobar zahtjevno i teško, ipak trebaš osam sati biti na nogama, uvijek nasmijan i ljubazan…

F: Kakva su tvoja iskustva u vezi škole?
Gabrijela: Što se tiče škole, kao i većina tinejdžera, ne volim baš ići u školu, no nekiput stvarno zna biti jako zanimljivo i zabavno u školi. U svojoj bih školi promijenila jedino izvor hrane jer aparati su stvarno grozni, jako “štekaju” i nemaju veliki izbor…

F: Jesi li zadovoljna svojim razredom i profesorima?
Gabrijela: Društvo mi se jako sviđa, imam par bliskih ljudi i s njima mi je super, a za razred nemam zamjerki. Profesori su mi odlični, jako razumljivi i jako dobro znaju prenijeti svoje znanje na nas učenike. Najviše mi se sviđa društvo u školi i profesori koji se trude objasniti nam i naučiti nas. Smatram da neki učenici znaju biti jako bezobrazni I nekulturni prema profesorima. Smatram da profesori koji su tu za nas to ne bi trebali proživljavati.

F: Što bi poručila onima koji žele upisati smjer konobara?
Gabrijela: Sljedećim generacijama koje će upisati smjer konobara poručila bih da ne misle da je to laka škola. Trebaju redovito ići na praksu jer danas - sutra to isto znanje s prakse i iz škole će im trebati za budućnost.

F: Misliš li da bi u školi nešto trebalo promijeniti?
Gabrijela: Način rada bih promijenila, tako da mi učenici manje trebamo pisati. Da se razumijemo, nitko ne voli pisati puno, mi učenici puno više zapamtimo kada nam profesori predaju (više nego kada zapišemo, naravno). Trebamo zapisati samo najvažnije informacije.

F: Hvala ti na razgovoru. Sretno u daljnjem školovanju!
Gabrijela: Nema na čemu!

                                                                          Franka Primec, 1.a