Prvo naše odredište bila je Vukovarska bolnica, gdje smo vidjeli Muzej sjećanja. Saznali smo da je tijekom 1991. u Vukovarskoj bolnici zbrinuto oko 4.000 pacijenata i ranjenika, a za vrijeme najteže agresije i blokade oko 2.500 pacijenata. Bolnica je svakodnevno bila meta neprekidnog granatiranja i avionskih bombi. Medicinsko osoblje i ostali djelatnici neprekidno su bili izloženi neposrednoj opasnosti. Nakon pada grada 18. studenoga 1991. ranjenici su odveženi na Ovčaru i pogubljeni. Bez riječi, na mjestu događaja, slušali smo o najvećem ratnom zločinu kojeg su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojbi u noći sa 20. na 21. studenog 1991. Među žrtvama bili su i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević. Vidjeli smo i spomenik na Ovčari, djelo Slavomira Drinkovića, akademskog kipara iz Zagreba. Na crnom obelisku provlači se raspuklina u obliku križa, u čijem se središnjem dijelu nazire silueta ranjene golubice bez glave, simbol svih masovnih grobnica u Hrvatskoj.U sjećanje na njih otvoren je u hangaru Spomen-dom "Ovčara" 20. studenoga 2006. Njegovo uređenje financirao je grad Zagreb, a projekt je izradio Miljenko Romić iz Zagreba.

Nakon Ovčare krenuli smo u tišini prema Memorijalnom groblju. Položili smo vijenac i zapalili svijeće za sve poginule. U znak sjećanja fotografirali smo se ispred spomenika u središnjem dijelu groblja. Njegova autorica je gđa Đurđa Ostoja. Spomenik je od bronce, visok četiri metra, a u sredini je “zračni” križ. U Aleji hrvatskih branitelja pokopan je Blago Zadro, branitelj Trpinjske ceste i jedan od najvećih heroja Domovinskog rata. Posmrtno je dobio čin general-bojnika.

Nakon Memorijalnog groblja, u kratkom ostatku slobodnog vremena, prošetali smo malo gradom i divili se snazi još uvijek visokog Dunava.

Među mnoštvom vrlo atraktivnih, ali u ratu teško stradalih građevina, vidjeli smo dvorac Eltz iz XVIII. st., barokne zgrade u središtu grada, franjevački samostan, župnu crkvu sv. Filipa i Jakova. Naši vodiči obećali su nas drugi put voditi i izvan grada, na obalu Dunava prema Iloku, gdje se nalazi Vučedol, bogato arheološko nalazište. Obredna posudica, Vučedolska golubica, smatra se svojevrsnim simbolom grada. Fotografirali smo se i ispred Križa na ušću Vuke u Dunav, koji je posvećen svim poginulima za slobodnu Hrvatsku, sa stihom F.K.Frankopana uklesanim glagoljicom ‘Navik on živi, ki zgine pošteno’. Autor spomenika, izrađenog od istarskog kamena iz Kanfanara, visokog 9,5 metara i teškog 40 tona, pulski je kipar Šime Vidulin.

S obale prekrasnog Dunava krenuli smo popodne prema Sisku uz obećanje Vukovaru da ćemo se vratiti.

A.D. 4.5.2013.

Slike pogledajte u galeriji.