| 2016-10-11 16:28:18 Domovino, lijepa naša domovino… Već pomalno umorni od rujna i početka nove školske godine, jedva smo dočekali trenutke zajedničkog druženja izvan učionice. Na Dan neovisnosti naše domovine 8.10.2016. prisjećamo se Matoševih riječi: „Domovino, lijepa naša domovino, dogmo skepse, čežnjo našeg ropstva, simbole naše duše, vezo naša sa Bogom i čovječanstvom, jedina dužnosti i najviši naš zakone, zipko i grobe, kruše naš svagdašnji, slatko mlijeko jezika majčinoga, drevna kraljevino... …I tako krenusmo iz Siska prema Žumberačkom gorju, u poznatu Dolinu kardinala, gdje se smjestilo malo selo Krašić, u kojem je rođen kardinal Alojzije Viktor Stepinac. O životu blaženoga Alojzija Stepinca, čije je kardinalsko geslo bilo „In Te Domine speravi“/„U Tebe se Gospodine uzdam“, govorio nam je krašićki župnik vlč. Dragutin Kučan. Kardinal Stepinac djetinjstvo je proveo u rodnom Krašiću. Klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu, a studij teologije na papinskom sveučilištu Gregorianumu u Rimu. Zagrebački nadbiskup postao je 1937. nakon smrti nadbiskupa Antuna Bauera. U montiranom procesu 1946. osuđen je na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u zatvoru u Lepoglavi, a od kraja 1951. do svoje smrti 10. veljače 1960. godine u kućnom pritvoru župnog dvora u Krašiću. Pokopan je u kripti zagrebačke katedrale uz prisutnost mnoštva vjernika. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici. U kardinalovoj spomen-sobi upisali smo se u Knjigu dojmova te duhovno obnovljeni krenuli prema našem sljedećem odredištu - Ogulinu. U ovom lijepom gradu ušli smo u Ivaninu kuću bajke, posvećenu našoj najpoznatijoj spisateljici bajki, Ivani Brlić -Mažranić. Kuća je multimedijalni centar za posjetitelje, koji je kreativnim i edukativnim programima namijenjen djeci i odraslima. Nakratko smo otputovali u maštoviti svijet bajki zajedno s Kosjenkom i Regočem, Potjehom i Bjesovima, domaćima i Malikom Tintilinićem. Ovaj mistični ogulinski kraj bio je pravo nadahnuće rođenoj Ogulinki, Ivani Brlić-Mažuranić, koju su nazvali hrvatskim Andersenom. Goranova misao „I nitko da ne dođe do prijatelj drag.“ vodila nas je do njegova rodnog Lukovdola. Još jedan bajkovit kraj Lijepe Naše. Tu je Goran napisao svoje prve pjesme i novele, Ognji i rože i Dani gnjeva, a poemu Jama napisao je kasnije, kada je s pjesnikom Vladimirom Nazorom otišao u rat, iz kojega se nije vratio. Elegični stihovi njegove vizionarske pjesme Moj grob drugačije zvuče upravo ovdje, u njegovu rodnom Lukovdolu. Šetali smo prirodnom pozornicom na kojoj se svake godine na pjesnikov rođendan, 21.3.,održava pjesnička manifestacija Goranovo proljeće. Tada se dodjeljuje Goranov vijenac najboljim pjesnicima i mladim pjesničkim nadama. I na kraju naš je izbor za završetak ovoga bogatoga dana bila Opatija – gradić u blizini Rijeke, koji nas uvijek oduševi svojom prirodom, plažama, perivojima i hotelima. More, Lungomare, popodnevna kavica i sjećanje na proteklo ljeto... U kasnim popodnevnim satima svatko je u svojim mislima pozdravio Opatiju. Uz pjesmu i smijeh vraćamo se u Sisak, uhvativši komadić kasnog ljeta za hladnu sisačku jesen. |
| Srednja škola Viktorovac |