Prvo odredište bila je Vukovarska bolnica i poznati Muzej sjećanja. Nekadašnje atomsko sklonište u kojem je tijekom 1991. bilo zbrinuto oko 4.000 pacijenata i ranjenika, a za vrijeme najteže agresije i blokade oko 2.500. Njezina ratna ravnateljica bila je dr. Vesna Bosanac. Bolnica je svakodnevno bila meta neprekidnog granatiranja i bombardiranja. Nakon pada grada 18. studenoga 1991. ranjenici su odvezeni na Ovčaru i pogubljeni. U Spomen-domu Ovčara slušali smo o najvećem ratnom zločinu kojeg su počinili pripadnici JNA i srpske paravojne postrojbe u noći s 20. na 21. studenog 1991. Među žrtvama bili su i francuski ratni dobrovoljac Jean-Michel Nicolier i novinar Hrvatskog radija Vukovar Siniša Glavašević. Spomenik na Ovčari, silueta ranjene golubice bez glave, simbol je svih masovnih grobnica u Hrvatskoj. Nakon Ovčare krenuli smo u tišini prema Memorijalnom groblju. Položili smo vijenac i zapalili svijeće za sve poginule. U znak sjećanja fotografirali smo se ispred spomenika u središnjem dijelu groblja. Spomenik je od bronce, visok četiri metra, a u sredini je “zračni” križ. U Aleji hrvatskih branitelja pokopan je Blago Zadro, branitelj Trpinjske ceste i jedan od najvećih heroja Domovinskog rata. Posmrtno je dobio čin general-bojnika.
Nakon Memorijalnog groblja, u kratkoj panoramskoj vožnji do grada vidjeli smo mnoštvo vrlo atraktivnih, ali u ratu teško stradalih građevina: Vukovarski vodotoranj, dvorac Eltz iz XVIII. st., župnu crkvu sv. Filipa i Jakova. Nekoliko kilometara dalje nalazi se Vučedol, bogato arheološko nalazište. Vučedolska golubica smatra se svojevrsnim simbolom grada. Fotografirali smo se ispred velikog bijelog križa na ušću Vuke u Dunav na kojem su uklesani stihovi F. K. Frankopana: „Navik on živi, ki zgine pošteno“.
U malom restoranu uz dunavsku šetnicu proveli smo ugodne trenutke u druženju s poznatim hrvatskim akademikom i profesorom nuklearne fizike Vladimirom Paarom. Vrijeme je brzo proletjelo uz razgovor s akademikom o reformi hrvatskog školstva i mnogim zanimljivim temama iz znanosti .
U kasnim popodnevnim satima napuštamo Grad Heroj s obećanjem da ćemo se ponovo vratiti.