„Bolje je da teške riječi budu na papiru nego da ih nosiš u srcu.”

Anne Frank jedna je od najpoznatijih žrtava Holokausta. Bila je mlada Židovkinja rođena u Njemačkoj, a tokom drugog svjetskog rata skrivala se sa familijom u Amsterdamu u tajnoj prostoriji iza stalaže knjiga u zgradi u kojoj je njen otac radio. Tu je pisala svoj dnevnik ne sanjajući da će jednog dana postati predmet pažnje gotovo cijelog svijeta. Nažalost, 1944. godine nacistički Gestapo pronašao je i uhitio njenu porodicu, a Ana Frank (15 godina) i njena sestra Margot (18) umrle su u koncentracijskom kampu Bergen-Belsen. Njen otac Otto, kao jedini preživjeli član porodice kasnije je pronašao njen dnevnik u Amsterdamu i odlučio ga objaviti 1947. godine. Od tad do danas dnevnik je preveden na 60 jezika.

Anne je pisala o životu, ljubavi, dobroti, a ni u najtežim trenutcima nije izgubila pozitivan i optimističan duh.

Do 1. kolovoza 1944., kada je unijela posljednji zapis u dnevnik, on joj je bio i podrška i utjeha. Živeći u neprestanom strahu i izoliranosti, u skučenom prostoru sa ostalih sedmero ljudi, Anne nije imala ni pravoga prijatelja ni privatnosti. Samo su njezine misli bile potpuno njezine. Odlučila ih je zapisati.