Slike, skulpture i fotografije nanizane u kronološkom slijedu započinju  slikom četrnaestogodišnjeg Picassa Čovjek s kapom (1895.) na kojoj on ispituje slikarsko nasljeđe svojih velikih španjolskih slikarskih očeva. U sljedećem tipičnom radu plavog perioda, Portretu muškarca (1902.-1903.), predstavlja se u sasvim drugom svjetlu, kao tužni lik podložan sudbini ukletog umjetnika. Izložba će tako kroz najraznovrsnije oblike paralelnih izražajnih formi pokazati bogatstvo različitosti, neiscrpne kreativnosti, nenadmašnog majstorstva u svim umjetničkim fazama velikog stvaratelja modernizma: plavi i ružičasti period, protokubizam i istraživanja Afrike, amblematske radove sintetičkog kubizma, „klasični“ period, nadrealističku fazu te kasne slike. Izložba završava autoportretom Nedjelja, završenim neposredno pred smrt 1971. godine, kojim ponovno odaje počast Velasquezu, Rembrandtu i Goyi.