Nije lako biti kuhar ako želimo postići nešto veliko

Razgovarali smo sa stručnim učiteljem Sandijem Bajrićem koji nam je otkrio koliko je teško biti kuhar i što ga u poslu motivira.

F: Za početak, koju ste školu završili?
Sandi Bajrić: Završio sam Srednju školu Viktorovac, zatim razne tečaje u Kulinarskom institutu Kul In u Sisku, a onda i specijalizaciju za kuhara u Ugostiteljsko-turističkom učilištu Zagreb.

F: Kako ste se odlučili za ovaj posao?
Sandi Bajrić: Prevladala je ljubav prema kuhanju koju su mi usadile mama i teta još u djetinjstvu.

F: Što vaše zanimanje zahtijeva?
Sandi Bajrić: Brzinu, snalaženje u prostoru, dobre kolegijalne odnose, visoke higijenske standarde i naravno – ljubav prema tom poslu!

F: Koliko je teško biti kuhar?
Sandi Bajrić: Pa zapravo je jako teško i ima dosta odricanja. Ako zaista želimo postići nešto veliko u tom poslu, onda se trebamo odreći dosta toga…

F: Je li prije bilo lakše?
Sandi Bajrić: Učenici su prije bili zainteresiraniji, više su htjeli učiti i pohađati praktičnu nastavu.

F: Što vas motivira svaki dan?
Sandi Bajrić: Svakodnevno me motivira želja da svojim učenicima prenesem znanje i vještine.

F: Biste li promijenili nešto?
Sandi Bajrić: Bih. Modernizirao bih cijeli sustav!

F: Kako vam se sviđaju škola i kolege?
Sandi Bajrić: Škola mi se sviđa, a kolege su kolegijalni, družimo se i u slobodno vrijeme.

F: Biste li mijenjali posao?
Sandi Bajrić: Da, kada bih mogao biti šef kuhinje u nekom vrhunskom restoranu ili otvoriti svoj restoran – zašto ne? 😊

F: Što biste poručili idućim generacijama?
Sandi Bajrić: Poručio bih im da, ako su stvarno zainteresirani, trebaju učiti i ići na praktičnu nastavu jer je ona najbitnija.

F: Hvala Vam na odvojenom vremenu.
Sandi Bajrić: Nema na čemu, i drugi put!

Intervju obavila i napisala: Franka Primec, 1.a