U strukovnim je zanimanjima izuzetno bitna praksa

Adrijan: Poštovana ravnateljice, dobar dan. Prvo nas zanima u koju ste srednju školu išli i ima li neke velike razlike između školovanja u Vašem vremenu i danas? 
Ravnateljica: Ja sam prije puno godina, lako je izračunati i kada, završila gimnaziju. Škola se značajno razlikuje od nekad do danas. U principu, škola i sustav rada škole isti su od 19. stoljeća, a u 17. stoljeću je izdana prva didaktika. Izdao ju je jedan stari pedagog. On je tada postavio školski sat, školske predmete, metode i principe rada. Uglavnom sve ono kako je i danas. Kako je tehnika napredovala, tako su se i stvari u školi mijenjale.
Što se tiče same škole, ona se i nije puno promijenila, ali su se promijenili učenici i promijenilo se društvo. Prije je bilo normalno da nas je 35, 36, 37 u razredu, da profesori normalno rade, da učenici malo više poštuju profesore, da roditelji ne dolaze galamiti na profesore nego galame na djecu kad nešto naprave, a danas se to jako promijenilo.
Danas su razredi od 20 učenika (pa i puno manje), a s učenicima i njihovim roditeljima nekada je teško raditi. Meni je škola moja ljubav, opredijelila sam se za to. Radim već više od 40 godina. Obožavam raditi s djecom, ali mislim da je danas u školi, bez obzira na to što su odjeljenja manja, puno teže raditi. Znatno je veći izazov danas raditi s mladima.

Tea: Je li školska uprava zadovoljna komunikacijom roditelja i profesora? 
Ravnateljica: U pravilu smo zadovoljni suradnjom s roditeljima, a ona se u najvećoj mjeri ostvaruje putem razrednika. Ta je suradnja neophodna i ostvaruje se kroz roditeljske sastanke, individualne informacije, što je i zakonski regulirano, ali i kroz niz kontakata s roditeljima vezano za dnevne događaje u školi, odnosno roditeljskom domu.
Učenici puno vremena provode u školi i neophodno je da razrednici budu upućeni u sve specifičnosti života u obitelji, a i roditelji u sve ono što se događa u školi kako bi se zajedničkim radom pomoglo svakom učeniku u sretnom odrastanju.
Naravno da ima roditelja (manji broj) s kojima nešto teže uspostavljamo kontakte koji su u nekim trenucima nužni.
S roditeljima često kontaktiraju i ostali nastavnici, djelatnici i pedagoško-razvojna služba, kao i ravnateljica – u slučajevima kada roditelji pokažu za time interes, odnosno želju.
Za kvalitetno odrađivanje odgojnih, ali i obrazovnih zadataka škole, neophodna je dobra suradnja koja je i zakonski regulirana putem rada Vijeća roditelja.

Adrijan: Kako škola surađuje s lokalnim poduzećima i industrijskim partnerima?
Ravnateljica: Kad govorimo o suradnji škole s institucijama, organizacijama, industrijom, dobrotvornim udrugama, može se reći da jako dobro surađujemo. Mi smo i zakonski obvezni surađivati s njima jer su sva naša zanimanja vezana za praktičnu nastavu na ovaj ili onaj način. Imamo ljetnu stručnu praksu, praksu za farmaceute nakon 3. godine, a znamo da kuhari, konobari i prodavači cijele godine idu na praktičnu nastavu. Kuhari i konobari obvezni su nakon nastavne godine odraditi ljetnu stručnu praksu, a kompletnoj medicini sav dio vježbi odvija se u bolnicama, staračkim domovima… Dakle institucijama koje su vezane za zdravstvo. Nadalje, tu su policija, Centar za socijalnu skrb te različite udruge s kojima imamo jako dobru suradnju.

Tea: Postoji li mogućnost uvođenja još nekih dodatnih izvannastavnih aktivnosti?
Ravnateljica: Veliki je problem održavanja tih izvannastavnih aktivnosti iz dva razloga. Prvi je taj što imamo jako puno učenika putnika koji ne mogu ostati nakon nastave. Drugi je razlog što radimo u dvije smjene pa je škola u potpunosti puna. Tako da, kad učenici pokažu interes, uvijek ćemo pokušati organizirati izvannastavne aktivnosti koje učenici žele. Ali općenito, nama kao velikoj školi s velikim brojem putnika to je veliki problem. Uz sve navedene probleme, razne slobodne aktivnosti koje djeluju u školi dobro nas predstavljaju na županijskoj razini, a i šire.

Adrijan: Postoji li mogućnost za dodavanjem nekog novog smjera? Ako da, kojeg? Ako ne, zašto?
Ravnateljica: Kad se želi uvesti neko novo zanimanje, neki novi smjer, to baš i nije jednostavno. Mi moramo Ministarstvu znanosti, obrazovanja i mladih podnijeti zahtjev do kraja 9. mjeseca, dakle u 10. mjesecu najkasnije za sljedeću školsku godinu. Uz taj zahtjev, moramo napisati imamo li kadrovske uvjete, imamo li materijalne uvjete i hoće li to novo zanimanje koje mi uvedemo financijski opteretiti državu.
Ako želimo uvesti neko novo zanimanje, jednog drugog se moramo odreći. Kako je to vrlo teško – uvesti novo zanimanje i biti siguran da će učenici za to čuti i doći se upisati, teško je reći: „Evo ovo zanimanje nećemo imati, a ovo ćemo uvesti.“ Bez obzira na to, mi imamo plan. Plan smo već djelomično realizirali: mi smo za ovu godinu gotovo ishodovali, odnosno dobili sve potvrde osim jedne da uvedemo i program slastičara. Tako ćemo upotpuniti ugostiteljstvo. Ove ćemo godine slastičare upisivati zajedno u razred s konobarima, time smo izbjegli onu potrebu gašenja jednog programa.
I u narednim godinama planiramo uvesti još neka zanimanja (četverogodišnja) u sektoru turizma i ugostiteljstva.

Adrijan: Postoji li mogućnost obnove nekih školskih praktikuma – recimo za kuhare, konobare i ostale smjerove? 
Ravnateljica: Ugostiteljski praktikum za kuhare i konobare napravljen je u najsuvremenijem stilu. Ugostiteljski praktikum kuharstva kakav imate možete pronaći u svim najboljim hotelima. Dakle, ništa vas posebno tamo neće moći iznenaditi. Stalno opremamo praktikume novim uređajima. Prošle godine obnovljeni su napa i struja. Što se tiče ugostiteljskog praktikuma za konobare, nedavno su presvučeni svi stolci, prije otprilike mjesec dana je okrečen sav prostor praktikuma za ugostitelje. Za frizere smo prije mjesec dana kupili sve nove stolce i ugrađujemo još četiri radna mjesta. Što se tiče farmacije, ona je isto u vrlo dobrom stanju. Nedavno smo obnovili plamenike. Planira se i postavljanje izolacije na plafon kabineta kako bi se omogućilo bolje zagrijavanje prostora. Vezano za kabinete za medicinu i medicinske sestre, oni su ove godine dobili još jedan kabinet. Sada imaju tri kabineta  za vježbe iz stručnih predmeta. Mislim da je to dosta dobro i da su dobro opremljeni. Stalno nastojimo nešto obnoviti. 

Tea: Postoji li mogućnost suradnje škola s OPG-ovima? 
Ravnateljica: U principu škola ne surađuje s OPG-ovima jer trenutno, dok ne počne raditi učenički dom, nema potrebe za stalnom nabavkom određenih namirnica.
Jedina službena suradnja je za vrijeme trajanja projekta Školska shema, kada se tjedna nabavka voća odvija putem ponuđenih OPG-ova. 

Adrijan: Što mislite o uvođenju obavezne 4. godine školovanja za smjer konobar/kuhar (umjesto dosadašnje trogodišnje škole)?
Ravnateljica: Mislim da je u strukovnim zanimanjima vrlo bitna praksa. Sustav je dobro koncipiran za strukovna zanimanja: postoji općeobrazovni dio predmeta, strukovno-teorijski dio i praktični dio. Nekada, ne tako davno, u ovoj su se školi obrazovali konobari i kuhari prema četverogodišnjem programu. Bio je to dobar program i iz školskog sustava izlazili su doista dobri ugostiteljski djelatnici.
Agencija za strukovno obrazovanje ponovo priprema kurikulum za četverogodišnje, ali i trogodišnje obrazovanje ugostiteljskih djelatnika. To je dobro i prilagođeno je svim profilima učenika: onima koji nakon srednje škole žele na tržište rada, ali i onima koji žele ostati u struci i polagati ispite državne mature, a mogu konkurirati i na tržištu rada.

Tea i Adrijan: Hvala Vam na razgovoru i odvojenom vremenu!
Ravnateljica: Nema na čemu.

Novinari: Adrijan Čurak i Tea Grčić, 1.a